SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ
Silvije Strahimir Kranjčević (Senj, 17. februar 1865. - Sarajevo, 29. novembar 1908.), hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, najznačajniji pjesnik realizma u Hrvatskoj, te političar pravaške provenijencije.
Silvije Strahimir Kranjčević je rođen u Senju, gdje pohađa školu. Zbog svoje buntovne naravi napušta gimnaziju bez mature. Elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu, gdje je trebao postati svećenik, napušta vrlo brzo jer u sebi ne osjeća svećenički poziv. Taj kratki boravak u Rimu ostavio je ipak trajni, neizbrisivi trag u njegovoj osjećajnosti i njegovu pjesništvu. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-historijske grupe, i s diplomom učitelja "na građanskih kolah" odlazi službovati u Bosnu i Hercegovinu, jer uKhuenovoj Hrvatskoj za njega nije bilo mjesta. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo su njegove životne postaje i gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao.
Prvu pjesmu objavio je u časopisu "Hrvatska vila" (Zavjet, 1883.), mjesec-dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi Kumičić, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatog pjesnika dočekani su oduševljeno i proročanski: "Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!" Iz Rima šalje još dvije pjesme šušackoj "Slobodi" (Pozdrav i Senju-gradu,1884.), a vrativši se iz Rima objavljuje u "Viencu" značajnu pjesmu Noć na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884.). Tako je za samo godinu dana obilježio prostor svoga pjesništva i najavio svoj pjesnički put: punih dvadeset i pet godina, od Zavjeta 1883. do Hristove slike u "Savremeniku" 1908., teći će crtom koju definiraju tri uporišne tačke: Domovina - Čovjek - Svemir. Dosljedan ovoj trojci, Kranjčević se nije mijenjao nego rastao i sazrijevao.
